Đurađ Bogutović (Serbian Cyrillic: Ђурађ Богутовић; fl. 1370-1399) was Serbian nobleman. He is an ancestor of the House of Petrović-Njegoš and the Njeguši tribe.

Đurađ Bogutović
OccupationNobility;

Life edit

Đurađ's father, "Bogut" or "Boguta", is believed to be the oldest known ancestor of the House of Petrovic-Njegoš - the Metropolitans and once ruling family of Montenegro.[1] Bogut was an alive at the time of the Battle of Velbazhd (1330) and the building of Visoki Dečani,[2] and perhaps into the 1340s.[1] According to tradition, and recorded by some historians, the ancestors of the Petrović family settled in Muževice at the end of the 14th century, from the Bosnia region, from the area of Zenica or Travnik.[3] It is possible that Bogut at that time had moved to Drobnjaci with his son.[4]

Đurađ or some of his sons were in the entourage of Marko Drago, an affluent Serbian nobleman who had served Serbian lord Vuk Branković (1345-1397), and as such they are believed to have also served Vuk.[5] Đurađ and his five sons "from Drobnjaci" are mentioned in a document dating March 1, 1399,[4] in which they gave several items to the depository of Dapko Vasilijev, an affluent Kotoran nobleman.[6]

Family edit

Đurađ Bogutović had five sons (with their descendants):[4]

  • Vukac (fl. 1399)
  • Radin (fl. 1399)
  • Herak (fl. 1399)
    • Herak (fl. April 1441), ancestor of Herakovići and Petrovići (Heraković-Popović) in Njeguši
  • Pribil (fl. 1399)
    • Rajko or Rajič, ancestor of Rajičevići in Njeguši
  • Ostoja (fl. 1399)

References edit

  1. ^ a b Etnografski muzej Cetinje 1963, p. 75
  2. ^ Reljić 1976, p. 30
  3. ^ Miljanić 1989,

    Odakle su preci Petrovića doselili u Muževice i u koje vrijeme nije dovoljno rasvijetljeno. Prema tradiciji, a i zapisima nekih istoričara, doselili su iz Bosne, iz okoline Zenice, ili Travnika i da su u Drobnjake doselili, kako navodi Kovijanić, krajem 14. vijeka.

  4. ^ a b c Srpsko istorijsko-kulturno društvo "Njegoš" u Americi 1983, p. 73
  5. ^ Etnografski muzej Cetinje 1963, p. 70
  6. ^ Miljanić 1989,

    Kovijanić je u kotorskom sudsko-notarskim spisima pronašao i prepisao sljedeće: Od Đurđa Bogutovića iz Drobnjaka i njegovih sinova Vukca, Radina, Heraka, Pribila i Ostoje primio je 1. marta 1399. godine Dapko Vasilijev, ugledni i imućni kotorski vlastelin u depozit ove stvari: šest srebrnih pojaseva, zavijenih u šest marama, težine 19 i po funti, dvije tacne sa izvjesnim srebrnim pucadima, težine pet unči, takođe dvije kutije perla sa svitom i sa četiri puceta perla, težine u svemu 10 unči

  • Etnografski muzej Cetinje (1963). Glasnik: Bulletin. pp. 69–75.
  • Srpsko istorijsko-kulturno društvo "Njegoš" u Americi (1983). Glasnik Srpskog istorijsko-kulturnog društva "Njegoš".
  • Reljić, Ljubomir (1976). Jovan Erdeljanović: život i delo : Temelji naučne tradicije naše etnologije. p. 30.
  • Vojislav Miljanić (1989). "Detalji iz života predaka Petrovića-Njegoša za vrijeme boravka ispod planine Njegoš". Istorijski zapisi br 3-4, 1989.
  • Историски записи. 1989.